Neee, nemoj po podu, prljavo je!
Nemoj hodati bosa!
A gdje ti je druga čarapica?!
Poznato? Eh, mi ćemo biti na podu jer pod je sjajan za razvoj motorike, prijateljska zona za tulumarenje s klincima i iskazivanje mini cirkuskih vještina mališana koji stasaju u rolajućem, puzajućem i čučećem stilu. Od dekice, lampica i čarapica, na toploj podlozi naših crvenih tatamija, stvorit ćemo doživljaj kazališta.
A čarapice? One nestaju. Skidamo ih dok mlataramo nožicama, skidamo ih dok jedemo papicu, dok spavamo, dok vježbamo kod logopeda… Skidamo ih da bi baka pomirisala kvasinice i rekla: Fuuuuj!, skidamo ih da bi bose noge bile bose, ili se same skidaju, spadaju, odlaze… tko zna gdje i tko zna kad. Zato svečano objavljujem da ćemo na ovoj našoj izvedbi, najsvečanijom sjednicom svih čarapoljubaca osnovati azil za nesparene čarapice koje simboliziraju Svjetski dan osoba s Downovim sindromom! Njima ćemo izgraditi ogromnu čaraposkulpturu i tako stvoriti zakloniti zagrljaj jer svi želimo kroz doživljajno-čulno-osjetno putovanje živjeti u zaštićenosti, pripadanju, zajedništvu i čulnosti za drugačije i različito.
