Objavljeno: 19.06.2020, 09:26h

Ususret nadolazećem Međunarodnom dječjem festivalu, koji je uspio izboriti svoje ovogodišnje održavanje, 60. po redu, razgovarali smo s mladim nadama koje u njemu sudjeluju. Svoja iskustva volontiranja na festivalu s nama su podijelile dvije mlade Šibenčanke, Valentina Podrug i Lucija Zekanović, koje donose pogled u festival i njegove čari. Sara Bojić, studentica Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu govori o ovogodišnjoj suradnji Sveučilišta i Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku te, budući da sudjeluje prvi put, koja su njena očekivanja i kako se grupa studenata volontera organizira da bi sve išlo po planu.

 

 

1. Kako ste saznale za festival i kako ste odlučile da želite volontirati?

Valentina: Ja na festival iden otkad san se rodila, mama me uvijek vodila na otvaranje festivala i uvijek sam sudjelovala na radionicama, novinarskoj grupi, otvaranju predstava i onda san baš prošle godine odlučila da želim i radit' uz to što sam sudjelovala u predstavama i radionicama tako da iman još neko novo iskustvo. Mislim da sam prve godine na festivalu sudjelovala ili 2014. ili 2015. na predstavi kojom smo otvarali festival, ali možda sam i koju godinu ranije sudjelovala na novinarskoj, nemojte me držat' za riječ.

Lucija: Ja san isto na slični princip ka i Valentina, sudjelovala  sam od malih nogu i znala za Dječji festival, roditelji su me često vodili na te radionice. Ja nisam otvarala Dječji festival u predstavama, nego bih sa strane pomogla dizat' zastavu i slične stvari.

 

2. Vas dvije ste se upoznale preko festivala ili se znate otprije?

Lucija: Mislim da smo se mi na dramskoj upoznale.

Valentina: Je, je, tako je.

 

 

3. Sara, kako si ti saznala za festival i kako si se uključila u volontiranje?

Sara: Evo cure, ako ne znate, mi smo studentice komunikologije. To je grana koja je mix novinarstva i odnosa s javnošću i na našem preddiplomskom studiju učimo i jedno i drugo. Budući da puno radim i puno volontiram u raznim udrugama u struci – udruga u kojoj volontiram je u suradnji s našim profesorom Sedakom koji je naš mentor, odnosno voditelj volonterske press-grupe za Šibenik. U razgovoru smo se dotaknuli te teme, profesoru je trebao netko tko će provest taj neki, ajmo reć' ''regrutacijski proces'' i pronaći the team, i evo, jedno volontiranje me dovelo do drugog što je zapravo super. Ja zagovaram da ljudi budu  i tijekom srednje škole i tijekom faksa aktivni, nije sve u novcu, nešto je i iskustvu. To iskustvo na kraju krajeva može dovest i do novca, odnosno posla.

 

4. Kako ste se odlučile da želite biti i s druge strane festivala, odnosno volonterke?

Valentina: Budući da idem na dramsku radionicu u kazalištu, tamo sam zadnjih šest godina sigurno, svaki tjedan po dva-tri puta,  uvijek sam gledala sa strane kako to sve izgleda i uvijek sam htjela biti u onom dijelu ''iza kulisa''. To me privuklo i odlučila sam im se javiti, pa ako bude posla ja ću vrlo rado odraditi bilo šta.

Lucija: Što se mene tiče, ja sam se prijavila više da se osjećam korisno, jer ja ne mogu da san u kući i ništa ne radin, ovako barem nekome pomognem i budem od koristi. Ali i slična stvar, isto san išla na dramsku, mislim još uvijek idem, samo na drugu. Sve mi je to zanimljivo što tamo rade, kako je i Valentina rekla.

 

5. Koje su vaše zadaće na festivalu?

Lucija: Jedne godine san dizala zastavu, jedne godine san radila kao animator – pomagala san u dječjim radionicama. Zadnju godinu san bila u jednoj dječjoj radionici gdje san tipkala tekstove koje su djeca pisala.

Valentina: Ja san jedne godine bila dizala zastavu, toga se sićan, a prošle godine san prvi put imala baš pravi posa', radila san na recepciji, cijela dva tjedna sam radila po sedam-osam sati dnevno  i time sam bila jako zadovoljna.

 

6. Sara, tebi je ovo prva godina da sudjeluješ, isto kao i meni, zanima me što očekuješ od festivala?

Sara: Iskreno, da si me to pitala prije par mjeseci rekla bih totalno drugačiji odgovor. Budući da je situacija kakva je, očekujem ipak nešto suzdržaniji pristup ljudi i manji broj. Iako mislim da će djeci to biti malo teško objasniti, vjerujem da su smanjili broj radionica i aktivnosti. Očekujem stvarno pozitivu, možda puno veću nego prije tri mjeseca s obzirom da su ljudi bili u karanteni zbog korone. Nadam se da će ovo podići ljude i razveselit' ih, pogotovo djecu koja, vrlo vjerojatno ili ne idu u vrtić, ili ih ide manjina, pa čak i osnovnoškolce i srednjoškolce od kojih neki sada i idu u školu, ali nije baš isto. Tako da evo, očekujem pozitivu i da malo razveselimo ljude nakon negative. Nadam se da ljudi neće biti suzdržani i u panici, jer svi pazimo na pravila, pa ajmo se malo razveseliti.  

 

7. Koliko vas ima volontera, je li to volonterska grupa ili se javljate individualno?

Lucija: Svi se javljamo i radimo individualno, eventualno ovaj sad posa' šta san ja radila bilo nas je dvoje.

 

8. Koliko dugo se pripremate za festival?

Lucija: Iskreno, ja nisam imala nikakve pripreme. Rekli bi mi šta tribam napravit', odnesem šta triba u kazalište, djeci neke bojice, ako triba neki tekst natipkati, ali neman nikakvih priprema za to.

 

9. S obzirom na to da je festival međunarodnog karaktera, postoji li prilika za upoznavanje novih ljudi ili sklapanje novih priljateljstava?

Valentina: Da, definitivno. Upoznala sam milijun ljudi. Svaki dan sam vodila neke drugačije razgovore sa strancima i svaki dan sam upoznala neke nove ljude i to je odlično.

 

10. Postoji li minimalna granica za dob volontera?

Lucija: Koliko san ja skužila, tribamo biti iz srednje škole ili na faksu.

 

11. Kako funkcionira organizacija roditelja i djece, oni zajedno sudjeluju u radionicama i predstavama ili roditelji imaju organizirano nešto drugo?

Lucija: Samo djeca sudjeluju u radionicama, roditelji ih eventualno dovedu ili odu s njima na neke predstave. Djeca dođu na radionice, druže se, crtaju, rade zadaću šta im mi zadamo i tako.

 

12. Kako izgledaju pripreme vas studenata sa Hrvatskog katoličkog sveučilišta, a posebno jer se festival održava za vrijeme ispita, kako ćeš se organizirati? Može li se sve stići?

Sara: To je dobro pitanje (kaže kroz smijeh). Malo je na knap, budući da moramo položiti određen broj kolokvija da bismo izašli na završni ispit, tako je i ovaj put. Nakupilo se svega, imali smo zadnja dva tjedna kolokvije, a sada kreću ispiti pa je malo naporno. Plus, PR-ovski press posao je dinamičan, kada treba nešto, brzinski se obavlja. Trebalo mi je vremena da se od ovog laganijeg tempa prebacim u svakodnevni tempo i zapravo puno ubrzaniji. Malo je čudno bilo na početku, ali mislim da ćemo sve uspjet'. Ovo nam dođe kao dobra priprema za ono što nas čeka u Šibeniku, jer ipak bit će puno radionica i predstava koje ćemo morat' pokrivat. Dobro je da se malo naviknemo, a ne da dođemo tamo nakon dva-tri mjeseca situacije s koronom i online predavanjima na neki baš konkretni posao, ali okej, za sada stvarno sve ide po planu. Doma smo sve radili bez stresa u pidžami, a sada je ovo ipak malo drugačije. Kako bih rekla, rokovi su najbitniji u PR-u.

 

13. Pokušavate li vi kao volonterke uključiti nove volontere ili se oni češće sami javljaju?

Lucija: Kad sam se ja upisivala u prvom ili drugom srednje, povela sam cijelu ekipu iz razreda, kao: „Ajde se i vi sa mnom  prijavite“ i tako smo se nas četvero prijavili za jedan posao, ali samo nas je dvoje primljeno. I prošle godine sam zvala par ljudi iz razreda da idemo svi skupa, tako da uglavnom potičem ljude da idu sa mnom, da ne budem alone.

Valentina: Ja uglavnom zovem ove za koje znan da bi tili, jer su dio kazališta pa ih zovem da idemo zajedno.

 

14. Što vi mislite, hoće li se ovogodišnji festival uvelike razlikovati od prošlih, s obzirom na situaciju?

Valentina: S obzirom da nisan još sigurna kako će sve funkcionirati, stvarno ne mogu reć' sa sigurnošću. Ja se nadan, tj. uvjerena san da će oni to organizirati najbolje što mogu, ali se nadan da će to i dalje biti normalan Dječji festival, samo što će sve vjerojatno biti u manjim količinama nego što je bilo prije.

Lucija: Jedino što će meni biti ža' je to što san čula da neće biti stranih predstava, nego samo domaće. Svake godine ima odličnih stranih predstava, naravno ima i nekih loših, ali puno je više onih dobrih. S razlogom je festival međunarodni.

 

15. Sad kad si spomenula predstave, imate li možda neku najdražu predstavu koja vam se najviše urezala u pamćenje?

Lucija: Ja volim gledat Matildu, mogu ju gledat' koliko god hoću.

Valentina: Ja sam sudjelovala u Matildi, na otvaranju festivala, a godinu poslije smo otvarali s predstavom Čarobnjak iz Oza, u sklopu dramske skupine.

 

16. Koliko traju pripreme za takvu vrstu predstave?

Valentina: Pripreme traju po par mjeseci, sigurno. S obzirom da nisam imala veliku ulogu, ja sam se pripremala dva-tri mjeseca, a onda mogu misliti koliko se pripremaju glumci s većim ulogama. Obje predstave u kojima sam sudjelovala su bili mjuzikli, tako da sam imala pripreme i za ples i za pjevanje, tako da je to bio malo duži proces.

 

17. Kakav bude osjećaj stati na pozornicu pred toliki broj ljudi?

Valentina: A ja san prije scene ovako (pokazuje kako joj se ruke tresu), a onda stanem na scenu i sve bude dobro - „iden sad i briga me, kako ispadne ispadne.“

 

18. Koliko ljudi otprilike bude na predstavama, bude li puna dvorana?

Lucija: To ovisi od predstave do predstave.

Valentina: Da, na primjer na otvorenju bude puna dvorana, a i općenito bude pun Šibenik. Poslije to ovisi o tome koga zanima koja predstava.

Lucija: Istina, sjećam se kada sam bila na novinarskoj radionici bilo je predstava za koje bi se ''tukli'' i tražili mista, a na kraju bi neki završili i na skalinama ili bi sjedili na podu, samo da mogu pogledati predstavu.

 

19. Koji su bili tvoji zadaci u novinarskoj grupi?

Lucija: Dok sam bila volonter pretipkavanje tekstova, na primjer djeca napišu kako im se svidjela koja predstava, pa ja to kasnije pretipkam na laptop. Dok sam bila član radionice gledala bih predstave i pisala o tome, kakvi su moji dojmovi ili bih intervjuirala glumca iz neke predstave i slično.

 

20. Kako izgleda tipični dan festivala, je li svaka minuta radna, ili ipak imate malo odmora i prostora za organizaciju ''u hodu''?

Valentina: Sad bolje znam kada se što događa, jer sam radila na recepciji. Uglavnom su ujutro radionice, a u popodnevnim satima na trgovima budu po pola sata ili sat vremena mađioničarske točke, predstave u kazalištu… Navečer oko devet sati budu predstave na ljetnoj pozornici, a prošle godine su uveli, kako mi to zovemo, noćni program, to budu ipak malo ozbiljnije predstave, pa publiku uglavnom čine odrasli.

 

21. Zašto sudjelovati u festivalu, koja je njegova posebnost?

Valentina: Festival se uvijek iščekuje, jer su to dva tjedna kad ima milijun ljudi u gradu i svugdi su dica. Uvik se nešto odvija u gradu, na trgovima, na ljetnoj pozornici, uvik je svugdi nešto u ta dva tjedna i stvarno je zanimljivo otić' bilo šta vidit i u bilo čemu od toga sudjelovati. Meni je stvarno drago kad se toliko djece prijavi i kad ima toliko gledatelja u publici zato što stvarno vridi doć' i vridi pogledat te predstave i sve što se događa.

Lucija: Dok bude mogućnosti, uvijek ću se maksimalno potruditi sudjelovati na Dječjem festivalu, za mene i kao dite, i kao tinejdžera, a vjerojatno i kao odraslu osobu će mi to uvijek bit' jedno super iskustvo, a i svaki put iščekujem festival kao malo dite (kaže kroz smijeh). Bude mi drago što je kroz ta dva tjedna Šibenik živ, s razlogom se zove grad djece.

 

PRODAJA ULAZNICA

Copyright © 2024.   •   64. Međunarodni dječji festival - Šibenik 2024.   •   Sva Prava pridržana.
Web dizajn & razvoj: MEDIAN